Urotnička pisma
Update Required To play the media you will need to either update your browser to a recent version or update your Flash plugin.
Od Držićevih glumačkih družina istaknuli smo Pomet družinu ili Pometnike, kako ih sam autor naziva. Prema pronađenim podacima, oni su izveli većinu Držićevih djela u Dubrovniku. Bili su njegova prva i očito najvažnija družina, prva za koju znamo u Dubrovniku, preteča onoga što bismo danas nazivali organiziranim kazališnim životom. Te su glumačke družine činili mladići, neke vlastelini, a neke pučani. Teško je pretpostaviti je li bilo žena - glumica, za razliku od sličnog kazališnog fenomena u onodobnoj Italiji. To je pitanje donekle otvoreno i nije do kraja istraženo. Osim Pometnika, znamo i za Njarnjase poznate po izvedbi Skupa, i za družinu od Garzarije koja je ime dobila po Garzariji, predionici vune. Pretpostavlja se da se nalazila negdje blizu Straduna, a iz konteksta samih komedija znamo i to da su se tamo izvodile predstave, čak i u okviru pirnih svečanosti.
Najposlije, tu je i družina od Bidzara, sastavljena za izvođenje Hekube, jedine tragedije u piščevu opusu. Dobila je ime po dubrovačkoj vlastelinskoj obitelji Bizzaro, jer su je činili mladi plemići. Izvan vlastelinskih pirova, u kojima su kazališne predstave bile nezaobilazan dio, predstave su se izvodile na raznim otvorenim i zatvorenim gradskim prostorima pa je kazalište Marina Držića u Dubrovniku imalo i ambijentalni karakter.
1552. umire mu majka Anukla ostavivši starijem sinu Vlahu tri četvrtine svoga miraza, Marinu samo jednu trećinu, a ostaloj živućoj djeci samo majčinski blagoslov. Marinu je ostavila dio svog miraza pod uvjetom da ga ne smije ni darovati ni prodati ni otuđiti nego ga poslije svoje smrti ostaviti bratu Vlahu i njegovoj djeci. No, već 20. svibnja iste godine Marin založi sve svoje imanje bratu Vlahu kako bi isplatio dug od 250 zlatnih dukata.
1554. na piru Vlaha Gučetića družina od Garzarije izvodi samo djelomično očuvanu komediju Džuho Krpeta. U isto razdoblje spadaju komedije Pjerin, Mande ili Tripče de Utolče i Arkulin, sačuvane samo u odlomcima. Ne znamo točno gdje ni kojim su se kronološkim redom izvodile.
1555. Njarnjasi na piru u Saba Gajčina izvode Skupa.
1556. na piru vlastelina Vlaha Sorkočevića izvodi se pastirska igra Grižula.
1557. Držić je negdje u Dalmaciji gost hvarskog vlastelina i književnika Mikše Pelegrinovića.
1558. dubrovačke se vlasti protive izvođenju Hekube, Držićeve preradbe istoimene tragedije suvremenog talijanskog autora Lodovica Dolcea, rađene prema Euripidovoj Hekubi. Vlasti su Hekubu prvi puta zabranile 9. ožujka, a potom i 21. svibnja s objašnjenjem kako je "takvo vrijeme da ne podnosi uznemirenja".
1559. družina od Bidzara konačno prikazuje Hekubu. To je zadnji precizno utvrđen podatak o izvođenju dum Marinovih djela za njegova života. On i te godine ima problema s dugovanjima pa ustupa Ivu Nalješkoviću dvogodišnje prihode zemalja svoga beneficija na Koločepu i zemalja na Šipanu.
Zbog ponovnog odlaska u Italiju 1561. Marin se dogovorno, zakonski izdvaja iz svih poslovnih veza s bratom Vlahom. 1562. u prosincu Držić je u Veneciji gdje će dobiti mjesto kapelana mletačkog nadbiskupa. 1563. nakratko boravi u Dubrovniku zbog izjave na sudu u parnici vezanoj uz testament bogatog dubrovačkog trgovca Paška Primovića u čiju je kuću u Veneciji često zalazio. 1566., krajem travnja ili početkom svibnja, nalazi se u Firenci. Tamo piše svojih poznatih pet, odnosno šest urotničkih pisama toskanskom vojvodi Cosimu Mediciju. Pronašao ih je 1930. u firentinskom državnom arhivu, Archivio si stato, francuski romanist i kroatist Jean Dayre.
Prvo, najduže nije do danas pronađeno, a u ostalima poziva vojvodu da političko-diplomatskim, personalno-vojnim i novčanim sredstvima pomogne srušiti aristokratski režim Dubrovačke Republike. Začetak te zamisli može se u njegovim djelima pratiti u gradaciji sve do Hekube. Pisma su prijelaz s ideja na pokušaj stvarne realizacije. S obzirom na autorov vrlo sadržajan i nemiran život, pa i povezanost s mnogim politički aktivnim ljudima izvan Dubrovnika, sigurno je smetao diplomatski nastrojenoj dubrovačkoj vlasti poznatoj i po špijunaži, jer dvostruki govor komedija nije više ostajao samo na razini kazališne subverzije.
Međutim, povjesničar Lovro Kunčević 2007. godine je u istom firentinskom državnom arhivu pronašao i peto pismo Cosimu, datirano 27. VII. 1566. kao i ulomke korespondencije između samog Cosima Medicia i njegova tajnika Bartolomea Concina a tiču se Držićevih pisama. Time su se poljuljale neke od vladajućih interpretacija, a cijelo to pitanje ostaje otvoreno jer nedostaju pouzdani podaci za mogućnost točne interpretacije. Ono što je sigurno je da su pisma pisana u atmosferi silnoga straha i anksioznosti, gotovo opsesivno, u jednome dahu, datirana su dan za danom. Očito je i on sam čekao odgovor, jer u petom pismu najavljuje da će otputovati prema Dubrovniku, a tamošnjim, firentinskim vlastima, dakle i samome Cosimu, prikazuje da je u Firenci 'ostao četiri mjeseca radi zabave.'
Najposlije, tu je i družina od Bidzara, sastavljena za izvođenje Hekube, jedine tragedije u piščevu opusu. Dobila je ime po dubrovačkoj vlastelinskoj obitelji Bizzaro, jer su je činili mladi plemići. Izvan vlastelinskih pirova, u kojima su kazališne predstave bile nezaobilazan dio, predstave su se izvodile na raznim otvorenim i zatvorenim gradskim prostorima pa je kazalište Marina Držića u Dubrovniku imalo i ambijentalni karakter.
1552. umire mu majka Anukla ostavivši starijem sinu Vlahu tri četvrtine svoga miraza, Marinu samo jednu trećinu, a ostaloj živućoj djeci samo majčinski blagoslov. Marinu je ostavila dio svog miraza pod uvjetom da ga ne smije ni darovati ni prodati ni otuđiti nego ga poslije svoje smrti ostaviti bratu Vlahu i njegovoj djeci. No, već 20. svibnja iste godine Marin založi sve svoje imanje bratu Vlahu kako bi isplatio dug od 250 zlatnih dukata.
1554. na piru Vlaha Gučetića družina od Garzarije izvodi samo djelomično očuvanu komediju Džuho Krpeta. U isto razdoblje spadaju komedije Pjerin, Mande ili Tripče de Utolče i Arkulin, sačuvane samo u odlomcima. Ne znamo točno gdje ni kojim su se kronološkim redom izvodile.
1555. Njarnjasi na piru u Saba Gajčina izvode Skupa.
1556. na piru vlastelina Vlaha Sorkočevića izvodi se pastirska igra Grižula.
1557. Držić je negdje u Dalmaciji gost hvarskog vlastelina i književnika Mikše Pelegrinovića.
1558. dubrovačke se vlasti protive izvođenju Hekube, Držićeve preradbe istoimene tragedije suvremenog talijanskog autora Lodovica Dolcea, rađene prema Euripidovoj Hekubi. Vlasti su Hekubu prvi puta zabranile 9. ožujka, a potom i 21. svibnja s objašnjenjem kako je "takvo vrijeme da ne podnosi uznemirenja".
1559. družina od Bidzara konačno prikazuje Hekubu. To je zadnji precizno utvrđen podatak o izvođenju dum Marinovih djela za njegova života. On i te godine ima problema s dugovanjima pa ustupa Ivu Nalješkoviću dvogodišnje prihode zemalja svoga beneficija na Koločepu i zemalja na Šipanu.
Zbog ponovnog odlaska u Italiju 1561. Marin se dogovorno, zakonski izdvaja iz svih poslovnih veza s bratom Vlahom. 1562. u prosincu Držić je u Veneciji gdje će dobiti mjesto kapelana mletačkog nadbiskupa. 1563. nakratko boravi u Dubrovniku zbog izjave na sudu u parnici vezanoj uz testament bogatog dubrovačkog trgovca Paška Primovića u čiju je kuću u Veneciji često zalazio. 1566., krajem travnja ili početkom svibnja, nalazi se u Firenci. Tamo piše svojih poznatih pet, odnosno šest urotničkih pisama toskanskom vojvodi Cosimu Mediciju. Pronašao ih je 1930. u firentinskom državnom arhivu, Archivio si stato, francuski romanist i kroatist Jean Dayre.
Prvo, najduže nije do danas pronađeno, a u ostalima poziva vojvodu da političko-diplomatskim, personalno-vojnim i novčanim sredstvima pomogne srušiti aristokratski režim Dubrovačke Republike. Začetak te zamisli može se u njegovim djelima pratiti u gradaciji sve do Hekube. Pisma su prijelaz s ideja na pokušaj stvarne realizacije. S obzirom na autorov vrlo sadržajan i nemiran život, pa i povezanost s mnogim politički aktivnim ljudima izvan Dubrovnika, sigurno je smetao diplomatski nastrojenoj dubrovačkoj vlasti poznatoj i po špijunaži, jer dvostruki govor komedija nije više ostajao samo na razini kazališne subverzije.
Međutim, povjesničar Lovro Kunčević 2007. godine je u istom firentinskom državnom arhivu pronašao i peto pismo Cosimu, datirano 27. VII. 1566. kao i ulomke korespondencije između samog Cosima Medicia i njegova tajnika Bartolomea Concina a tiču se Držićevih pisama. Time su se poljuljale neke od vladajućih interpretacija, a cijelo to pitanje ostaje otvoreno jer nedostaju pouzdani podaci za mogućnost točne interpretacije. Ono što je sigurno je da su pisma pisana u atmosferi silnoga straha i anksioznosti, gotovo opsesivno, u jednome dahu, datirana su dan za danom. Očito je i on sam čekao odgovor, jer u petom pismu najavljuje da će otputovati prema Dubrovniku, a tamošnjim, firentinskim vlastima, dakle i samome Cosimu, prikazuje da je u Firenci 'ostao četiri mjeseca radi zabave.'
